999

... you've got a heart of glass or a heart of stone...

Zagreb, Pleso aerodrom, 19. 1. 2012

"Pocecu da vjerujem u sudbinu."

"A do sada nisi vjerovala?"

"Ne."

"Nije tacno. Svako vjeruje u sudbinu samo sto je svako drugacije naziva." - rekla sam joj.

Da li cijenimo neke stvari vise sto je kolotecina monotonija, ili ne odrastemo dovoljno dok se ne pomaknemo sa jedne tacke? Kada nada izda posljednja, da je sve uzalud, bez ocekivanja, neki hepek odozgo spusti uze spasa u povratak nasoj teti Nadi, jer stvarno postoji dovoljan broj kvalitetnih ljudi jos na ovom dunjaluku vrijedni pomena, paznje, diskusije, jedne obicne kafe, jutarnje, vecernje, okojedansatne...

Nije mi vise tako jednostavno pisati ovde redove licne prirode kada upoznas dovoljan broj ljudi sa kojima se zblizis ili prijatelja i kazes im gdje te mogu naci, chitati. Uvijek sam imala problem sa mentalnom intimom, da ne budem pogresno shvacena jer sam jako iskrena, nekad cinicna.

Nisam ugradila grijace u farmerke, posto su mi neki pripisivali da sam im donijela zimu i mraz u Sarajevo, ali sam presjekla, napokon, jednu vrpcu...Evropa me ceka. Ustvari, presjekla sam dvije vrpce. Evropa me ceka. Moje su predrasude pale u vodu , jer izgleda da i nisu bile stvarne. Moji su se neplanirani planovi ostvarili. Sve do jednog!

P.S. Hvala vama najdivnijima.

"Jebo te, tamo me svako napada sto ne skijam. Kazu "pa zivio si u Sarajevu, a ne skijas". Neka mi oni znaju! Znaju li oni igrati hokej k'o ja?!"

Ni ja ne znam da skijam. Ni Jaca ne zna da skija. Ni Maki ne zna da skija. Ni Dzudzi ne zna da skija. Eto..a svi smo zivjeli u tom Sarajevu. K'o da je Sarajevo bilo Garmishpartenkirchen ili Pale! Jaci nisu dali njeni da se ne slomije. Maki nije interesovalo. Dzudzi....njegov razlog ne znam. Ja znam nesto, ali slabo; ne znam ,ono, na stranu zakociti. Onda, u zimu osamdesetneke na Trebevicu, kada sam skijala pa pala, pa se prepala, pa nisam vise htjela sve da si me puskom tjerao. Tada su mi sanke postale zakon; i na Trebevicu, i na Igmanu, i na Bjelasnici i na Kosevu od Hodzica kuce pa niz dzadu dole! Bratu su branili treneri da skija. Kada bi bio vidjen da Zetrom klize kaznili su ga sledeci dan. Valjda da se i on ne slomije, lose utice na koljena, zglobove, sta li?! KK Bosna je bio nekad ozbiljan tim. Bejbi kaze da se ona skijala na nekim drvenim slicugama krajem pedesetih, sezdesetih jer tada nije bilo skija, a eto, tada nije zivjela u Sarajevu. Prosle zime sam vise padala sa zicare nego sa skija. A ove zime ako me Jahorina ne nauci da slalomam k'o Bojan Krizaj, progutace me, ja joj kazem!

"Molim vas, mozete li mi reci orijentaciono koliko bi kostala povratna karta za Sarajevo od tog do tog Decembra?"

"Moze, samo moment sacekajte. Auf. Taj povratak....ustvari, taj polazak..uf...ne moze, ne moze, ne moze, ne moze...uf taj polazak, taj dan. Da vidimo dva dan prije..to ne bi bilo povoljno..dva dana kasnije, ili mozda jedan dan.."

"Gospodine, moji datumi nisu fleksibilni."

"A nisu fleksibilni? Moment, znate malo je tesko naci kartu za taj dan polaska. Moment. Britis ervejs nista, lufthansa nista, moment...ne moze, ne moze, ne moze... Onda ovak' pa tak'.. Cujte gospodjo, nema karata ..."

 "Nema kar..."

"Mislim, gospodjo, nema karata po povoljnoj cijeni u tom periodu. Znate trebali ste zvati prije dva i pol mjeseca, onda bi mozda sve to mozda bilo jeftinije. Znate karte se rasprodavaju, cijene skacu, trebali ste prije bilo bi mnogo lakse..."

"Gosoodine ja..."

"Evo sve je zauzeto, znate zvali ste kasno, nisan u mogucnosti da nadjem nesto povoljnije, jer svaki dan se mijenjaju cijene, ako vi hocete orijentacionu cijenu i za to moz' bit' kasno..."

"Aman Gospodine! Koja je cijena?"

"A cijena gospodjo, dobro...sa 3 presjedanja toliko i toliko, ali to vam je samo za danas, molim vas pozurite, sutra -prekostra ko zna koliko ce biti jer zvali ste kasno".

 "Ja nikada nisam kupovala kartu dva mjeseca unaprijed. Dobro, hvala, pozuricu!" ( U pm, a ne u Sarajevo!)

 P.S. Mislila sam da su ovi iz Dalmacije kulturniji od nas.

Ima vec neko vrijeme da gledam jednu ulicu u snu. Vidim je periodicno, ali to "periodicno" je nekako ucestalo, ako moze tako da se kaze. Bila je strma, u mom sjecanju, a i u snu. Strma je i danas, valjda. A mozda i nije bila strma, vec samo nekako nakrljivljena. Sanjam kako se penjem njome do jedne kuce, ali u etapama. Jedan san jedna etapa, drugi san druga etapa I sve tako dok u jednom snu nisam dosla do te kuce. Aha! Taman sam pomislila da necu vise da je sanjam, neka simbolika da sam stigla do cilja, sta li?, ali kao po losoj procjeni opet je sanjam. Samo sada se raspitujem sta je bilo sa Miloradom koji je zivio tu u svojoj maloj vili. i sa njegovim bratom. Uporno ne mogu da mu se sjetim prezimena, ali se sjecam njegove radionice i stepenica njegove velelepne kuce. I taman da mi Mevludinova nana koja je tuda prolazila kaze prezime, pogledam u sunce i probudi me mladji papagaj Shibi. Boze mili, kako je suncem okupana ta ulica svaki put kada mi se prikaze i kako je sada Miloradova kuca jos veca i obojena u crvenu ciglu i crijep. Mozda to ukazije na licnu davnu srecu. Bice da je sve to samo san ostavljen u ljeto devedesetprve,

On bi htio da uhvati svoju mladost koja mu je davno istekla. Hvata sve sto mu padne saka. Cak juce cita sutrasnje novine. Curice ga vole jer misle da je situiran. Curice ga vole jer se dobro oblaci i dobro glumi frajera. Selfproklejmd sanker samo pije Hajneken u kasnim satima, a u ranim satimas produzenu kafu sa kiselom. Nije vazno odakle je, iz koje sredine, vazno je da to ne ispoljava i da se lozi na "prosle dobre stare dane" a da na glas zivi za sutra. Mijesa domaci i strani jezik iskljucivo zbog curica. Ne okrece onu stranu medalje na kojoj mu spava zakonita, a nekad i vjerski izabrana supruga, mladog i lijepog lika koja je nekad bila jedna od tih curica. On se kune u djecu svoju i imponuje mu kada mu kazu da lice na njega, mada jedno lici na majku a drugo na strica. Izlazi sa zenom samo po supermarketima i eventualno na rucak u lokalnu kafanicu. On ne zamjera onima sto ga zafrkavaju u javnosti zbog curica, ili jedne curice koja crche od patnje za njim, ali mu je dusa potuci se sa onim koji mu je javio da mu zena ima ljubavnika. Za ime Boga! Ne mu zenu u njega! Slomice mu par rebaraca i vilicu, iscupace mu i samljeti par organcica, ali sve to u njegovim mislima. Otici ce kuci, opaliti samar svojoj zeni, ona ce slomiti vazu od vrata ne pogodivsi ga, djeca ce plakati cijelu noc....I eto tako...sve po starom. On nikada nece ostaviti svoju lijepu dnevnu kuvaricu i sobaricu, a ona nikada nece naci frajera kao sto je on nekada bio.

Govori mi kako je u nekom casopisu citala o transcidentalnoj meditaciji. Tjera me da proguglam ko to uci u ovom gradu. Kaze njoj je to potrebno za dusevni mir, meni potrebno kao vjetar u ledja. Ja njoj govorim kako ne mogu da zamislim njenog Enesa mrsavog. Poslije pola flase konjaka odvezla sam se kuci i legla u krevet smrznutih stopala. Zahladnile su noci.

U snove mi dolazi Robert koji skace sa neke platforme u Sredozemlje; Ljilja Chupina koja mi prodaje materijal za farmerke, onako neobrijanih nogu i nasminkana; mali Milan Djesikin kojem govorim da cu mu novi repertoar napisati; Sara Dzesika Parker mi govori kako su mi fenomenalne nove cipele, a ja se cudim sto su mi one dva broja vece i upoznaje me sa nekim sijedim bogatasem...

Budi me mobilni i neki nepoznati beogradski broj. Od kada me neko nije zvao sa nepoznatog broja iz Beograda?! Mislim kud ga ne ututnuh na sajlent...ne javljam se. Stize poruka trece vrste od (pritajenog andergraund) biznismena i sportiste...spominju se neke 3 bivse zene, cetvoro djece, kamile koje daju mlijeko i slonovi koji ne daju nista. Lazem da sam na fakultetu jer ne volim napadna udvaranja od sumnjivih budala.

Na Vh1u pustaju Classic i Mik Dzeger zvani Zvaljo se krevelji u kameru u mornarskom odijelu. Daje mi za ideju da se maskiram u Vili Vonku za Halovin.

Opet reklama za film "3 musketara". To je 25 film po redu o njima (sad sam brojala!) i lajftajm achivment za gdina Dartanjana (to..i da se izmachuje sa Milom Jovovic)!

P.S. Zasto djuturumi voze Porsee sa invalidskim tablicama, nikada mi nece biti jasno.

Ja bih malo do Edinburga....ili do Sarajeva.

A vi?      ( kako 'te :))

Ne znam tacno kada sam odrasla. Sa petnaest mi se cinilo da sam zrela ravno onima od dvadesetpet. I nisam bila daleko od toga. Sa dvadesetpet sam mislila da drzim svu pamet I mudrost u rukama zbog raznih iskustava. Sada mislim da su mi ruke prazne. Gledam mladje narastaje kako se bore sa tim klupkom iskustva koji nije ni blizu onom mom sto je bio, ali... Mozda su mladji narastaji bistriji, pametniji I manje potrosni. Ne znam kada sam odrasla, ali dok lezim na ledjima,slusam Frenkija sto ode za Holivud, pjevusim stihove zureci u zvijezde nalijepljene na plafonu u znak onih zvijezda koje su bile nalijepljene na plafonu iznad kreveta kada sam bila djevojcica. Mislim o necemu naprosto nemogucem i prljavom a u isto vrijeme tako nevinom.  I mislim da nista ne znam; da vrijeme stoji a samo su mi misli iste I zvijezde samo padaju.

Ocigledno patim od stagnacije. Vec danima tako. Ma lazem; ima mjesecima I vise od godinu. Svi se nekako muvaju (od glagola to move). Jeste da se sjebucnem kada neko ode, ali pocelo je da me nervira kada se pojedinci dosele ovamo! Pa se jos i slikaju da evidentiraju dolazak!Ne kontam! Stak sam (od pridjevnog glagola to be stuck) i to iz najznacajnijeg razloga za moju buducnost jos dvije godine. Opstajem tako sto optimista u meni govori da ce nesto da se desi I to iznenada, da me prodrma, a avanturista davi optimistu jer vidi co'ek da se nista ne desava I ne mijenja zadnje tri godine i da je ovaj prvi naivna budala. Vrhunac svega ( od glagola cherry on top) je bilo kada sam neko vece, gledajuci Krkija, onako mrtvog p'janog ali totalno smirenog, shvatila da ni on vise nije kao sto je bio kada je pijan pravio samo belaje toliko da su mu jednom cak u crkvu zabranili ulaz iz bezbjedonosnih razloga. Sada su mu vrata svuda sirom otvorena jer ne belajise vise,...poceo je, izgleda, da smrce. A i Severina je zatrudnila konacno, Ceca u pritvoru, REM se rasp'o... Sve se muva, kazem ti, osim mene.