999

Pa Indijanci, Dis iz maj dejli buckurish, jer ja volim sve sto bubnja..... "Pipl ar strejndz, ven ju ar strejndzer, fejsez luk agli ven ju ar alon..." Jim Morrison

04.06.2006.

KADA NEMA EROTIKE...evo malo romantike..aka Sjecam se...

Izasle smo iz kafica koji je jedini drzao titulu “kul mjesta” u toj provinciji. Nekada me ta provincija kostala ratnih I preostalo zdravih zivaca, danas je opet samo provincija u kojoj nekolicina moje familije zivi. Dvojica vidno razvijenih muskaraca su lagano kaskali ispred nas. Krupniji se okrenuo kada je cuo njen glas.
“I mislio sam da si ti rodice.” Rece krupniji prijateljici.
Upoznavanje je bilo sasvim formalno.
“Ovo je moj rodjak, ovo je moja prijateljica sa druge strane planete, ne znam ako se sjecas…” ni ja se nisam sjecala. “Super, idemo u tom pravcu, vec prosla ponoc I nesto, hajde da nas otpratite….”
Drugi je stajao vidno odmaknut sa misljenjem da cemo zakoraciti prema njemu. Ne, on je zakoracio nazad prema nama. Nasmijao se kao prvacic I pruzio ruku
“Sasa..”
“Sasa, mislis Sule?!” – pokusala sam da se nasmijem, ali bezuspjesno.
“Zar se znamo?” – upitao je smijeseci se
Ah, znala sam mu mladjeg brata iz skole, bili smo priblizna generacija, trenutno najljepseg decka te provincije, pa I sire, vjerujem. Sule je bio ipak jedan od boljih frajera kada sam ja bila klinka, decko sa asfalta, sto znaci izbjeglica u tom gradicu kao I ja, vec maturant I setao je najljepse, najsladje djevojcice, bio kul u raji I veoma maniran… Ja sam mogla samo da ga gledam kada prolazi sa klapom, u svojim bijelim “starkama” i blijedim farmerkama, ispred nas par klinki sto smo sjedile na obliznjoj drvenoj klupi, ipred starog paviljona , na cijem su zidu bila ispisana sva nasa imena I refreni pjesama Azre, EKV, Atheist Rapa, O, Programa, A. Sklonista, Kazalista, (Ivana je uvijek skrabala stihove Hari Mata Harija, na sta smo joj mi stalno govorili da je pacenica svoje vrste) I sta smo znali vise u sedmom-osmom osnovne?!
“ Cudno! Zivjela si ovdje, znaci? Ma nije moguce da te se ne sjecam…” rekao je.
Ma moguce je, Ja sam bila totalno neprimjetna. Mislim, nikada nisi ni pogledao u mom pravcu. I mislila sam da si divan, ali nisam bila jedna od onih klinkara sto uzdisu za starijim glavnim frajerima ulice, bar ne tada.
Trebao je samo da me odprati do vrata, zivio je u blizini, pa smo setali od njegovih vrata do mojih I nazad, sat vremena i cavrljali…
“Lijepo pleses, mislim, super pleses! Puna si duha I zivota, to mozemo samo mi Sarajlije. Eto otkrio sam ti tajnu. “ stidno je oborio pogled .
“Kakvu tajnu? Ovdje raja ne zna da si sa Grbavice?” pravila sam se pametna I idiot u isto vrijeme . Nasmijah se…
“Pa da sam te gledao citavo vece” opet je oborio pogled I smijesak je pao na uglovima njegovih usana. Zaklela bih se da se zacrvenio, ali je davno prosla ponoc I ulicna svjetiljka nije bas bacala svjetlost u nasem pravcu.
Sjeli smo na obliznje stepenice. Pricali smo I svacem po malo, o zivotu, o kulturi, o sredinama u kojim zivimo (on ne zivi vise u tom gradicu, dosao je u posjetu kao I ja), o njegovim djevojcicama, o mojim luzerima, o zatvoru ljudskog uma koje ovo podneblje pruza, o njemu, o meni… Onda mu se upalila lampica, da, ja sam ona mala sa otrcane nedeljne radio emisije I da je cuo prije neko vece kako sam zapanjila publiku u lokalnom kaficu pjevajuci karioke… Molio me da mu otpjevam nesto. Nasmijala sam se, I rekla da nije normalan….
“Kada ides nazad, odakle letis?” nikada niko nije izgledao tako zainteresovano za moj odlazak bilo gdje.
Pogledah na sat. Vec je bilo pola tri poslije ponoci.
“Za sat vremena bih trebala poci.”
“ Molim? Zezas me?! Ma daj…Ne mogu da vjerujem, ovo se samo meni moze desiti. Pa da te sretnem bas veceras kada odlazis? Ma ti mene lazes..”
“ Ne, ne lazem te, nazalost…”
Sada me stvarno odpratio do vrata. Poljubac u obraz I nada da cemo se opet nekada sresti. Otvorila sam vrata I cula njega…
“ Ej… ovako je isto u filmovima, je l’ da?!” – smijesio se..
“Valjda…” – nasmijesih se.

999
<< 06/2006 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


MOJI LINKOVI

LAF IZ ZAGLAVLJA

NAPISANO (ZA KLIKANJE)

ODABI!
Zivot je stari kuckin sin,
stalno se raspravljam sa njim,
zivot je ofucani holivudski film.
Svi smo mi malo dramili, cutali il' galamili,
u tom spektaklu.

Neki su rodjeni za maske,
neki statiraju do daske,
ja sam pozitivno-negativan lik,
i kao svi iz stare skole radim sve
slow motion.

Igram bez dublera, sve sam,
sto nije prakticno to znam
pomalo sniram, po malo briljiram
partner sam raznim licima
zvezdama, naivcima
u tom spektaklu.

Mozda i nisam neki biser
ali sam barem svoj reziser,
sam za sebe smisljam zaplete i kraj
koristeci uglavnom laku tehniku
slow motion.

Zivot je stari kuckin brat,
sve manje sa njim vodim rat,
jer sve mi vise lici na pescani sat.
U svakom zrnu neki dan
u svakom danu neki san
i 'keep on smiling'.

Necu da o tom pisem roman
k'o svaki prosecan grandoman,
bicu srecan ako zavrsim svoj stih.
Jer sati i minuti nisu culi
za slow motion.

Od Mure pa do Morave
neka me svi zaborave
ako uopste ikom ista znacim,
sad samo gruba pameti
stizu mi strasni saveti
al' ja bi da prozivim na svoj nacin.

Odlaze zadnji vozovi biraju ljude lozovi
i sve u svemu nemam lepe reci
al' ja bi bas u ime tog
jos jednu popio
i tesko da ce neko da me spreci.

KADA ZMIRKAM

Crvenih Krvnih Zrnaca
111679

Powered by Blogger.ba