999

Pa Indijanci, Dis iz maj dejli buckurish, jer ja volim sve sto bubnja..... "Pipl ar strejndz, ven ju ar strejndzer, fejsez luk agli ven ju ar alon..." Jim Morrison

24.04.2007.

A VASI KOMENTARI???

Sjedili smo u podrumu. Svi, kolektivno. One "vaznije komsije" su imali svoj separe, pa smo ih prozvali Slovenci. Unijeli su mladica sa drugog sprata. Najmanji dio gelera mu je usao kroz usta i zaustavio se u srcu, tek toliko da izdahne na rukama moje majke. Parazliovala se u sekundi, jer je bio vrsnik njenog sina. Prezivjela je. Proslo je deset minuta..

Usla su trojica vojnika. Redenici su pravili ogroman "X" preko grudi. Automatske puske na gotovs. Jedan od njih izvadi papir i poceo da proziva stara srpska imena. Izgovorio je i ono zadnje ime...zacuo se moj krik.

"Molim vas i dijete moje povedite sa mnom... dijete mi je samo" - molila je.

"Ne moze. Dijete ostaje ovdje. To nije moj problem"

Placem, vristim, udaram. Ne, oni nemau dusu. Boze, imaju li djecu, pitam se.

Vezali su joj ruke. Povez preko ociju, udario je kundakom preko ledja i rekao "Ulazi, majku ti cetnicku!" i odveli je u "Viktor Bubanj". Ostala sam sama...u podrumu...sama....na svijetu. Reci djetetu da joj je otac "Cetnicki vojvoda i vidjen na tenku i kako kolje.." ne znaci nista, ali reci djetetu koje je vodjeno na ispitivanje i muceno dok su vojnici nosili sve stvari iz stana njenog djetinjstva i sve uspomene " Nemas ti ni tatu ni mamu vise. Sve je to pobijeno.." i cuti iza vrata kako sapucu " koliko ovu malu drzimo kao taoca, a onaj nece da dodje da je uzme pa da ih oboje pobijemo", to je ipak od nekog znacenja.... Sest mjeseci poslije, i dalje sama, otvaram  pasijans od starih karata, u zelji i nadi da mi se mama vrati ziva i sve se vrti i vrti i vrtiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii ..........................................................

Skocila sam jutros iz kreveta. Kosa mokra od znoja, kao i jastucnica. Zar opet da to sanjam? Pokusavam da ne mislim. Poluotvorenih ociju pogledah se u ogledalo. Ogrebotine dvije na celu, i jedna pored oka. Cudno! Sinoc sam trijezna legla u krevet. Gegam se do kupatila, pustam hladan tus. Ruke su mi teske. Skinula sam majicu. Ogrebotine su svuda po mojim ramenima i rukama, kao da me je neko citavu noc u slast grebao ostrom a tankom ivicom noza. Mlaz vode se sliva niz moje lice i dok spustam pogled gledam kako oziljak ugasene cigarete '92 na mojoj saci blijedi. Mlaz suza se sliva niz moje lice, ali se ne osjecajui ne vide.. Voda ih sapira.

I koji kurac me vise vuce za to Sarajevo??? Koji kurac i pisem ovo???

 

 

999
<< 04/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930


MOJI LINKOVI

LAF IZ ZAGLAVLJA

NAPISANO (ZA KLIKANJE)

ODABI!
Zivot je stari kuckin sin,
stalno se raspravljam sa njim,
zivot je ofucani holivudski film.
Svi smo mi malo dramili, cutali il' galamili,
u tom spektaklu.

Neki su rodjeni za maske,
neki statiraju do daske,
ja sam pozitivno-negativan lik,
i kao svi iz stare skole radim sve
slow motion.

Igram bez dublera, sve sam,
sto nije prakticno to znam
pomalo sniram, po malo briljiram
partner sam raznim licima
zvezdama, naivcima
u tom spektaklu.

Mozda i nisam neki biser
ali sam barem svoj reziser,
sam za sebe smisljam zaplete i kraj
koristeci uglavnom laku tehniku
slow motion.

Zivot je stari kuckin brat,
sve manje sa njim vodim rat,
jer sve mi vise lici na pescani sat.
U svakom zrnu neki dan
u svakom danu neki san
i 'keep on smiling'.

Necu da o tom pisem roman
k'o svaki prosecan grandoman,
bicu srecan ako zavrsim svoj stih.
Jer sati i minuti nisu culi
za slow motion.

Od Mure pa do Morave
neka me svi zaborave
ako uopste ikom ista znacim,
sad samo gruba pameti
stizu mi strasni saveti
al' ja bi da prozivim na svoj nacin.

Odlaze zadnji vozovi biraju ljude lozovi
i sve u svemu nemam lepe reci
al' ja bi bas u ime tog
jos jednu popio
i tesko da ce neko da me spreci.

KADA ZMIRKAM

Crvenih Krvnih Zrnaca
116658

Powered by Blogger.ba