999

Pa Indijanci, Dis iz maj dejli buckurish, jer ja volim sve sto bubnja..... "Pipl ar strejndz, ven ju ar strejndzer, fejsez luk agli ven ju ar alon..." Jim Morrison

17.08.2007.

BILO JEDNOM...

Ostavio je!                                                                                                                                                         

I prije je ostavljao, ali ovoga puta, te godine, onako stvarno, odistinski!

Gurkale su se prijateljice koja ce da joj saopsti. Odluka je pala na najrealniju, ostale su se povukle, nestale. Njen ukocen pogled, poluotvorena usta i samo jedan krik. A gdje su suze? Cinilo joj se da je voda sto je talasala ispred nje bila dovoljna. Sta ce joj suze i glupi jecaji?! Odraz njegovog lika u toj vodi, koja se najednom mutila, bas tu i bas tada. A samo dva sata prije je osjetila lagano ljuljanje pod nogama i pitala prisutne "Da li vi osjecate ovaj lagani zemljotres?". Smijali su joj se. A znala je da je sesto culo njena blizankinja vec godinama. 

"Hoces li sada da mi se smijes?" upitala je prijateljicu koja je umjesto nje zajecala. Gledala je u tu vodu, zamisljala tu crkvu, to vjencanje, njega u crnom odijelu. Da, rekli su da je crkva! Znaci, gotovo je. Sta se ono desilo prosle sedmice? Sjetila se njegovih rijeci od prije sedam dana, u njegovoj sobi, na njegovom krevetu. U toj vodi, njegova soba je sada bila obojena krvlju i neki bijeli veo, neciji, nije njen. Svi su cutali, dakle..On je cutao.. Koga su stitili? Njega od nje ili nju od njega? Uvijek je bila gorda ili se bar svima doimala tako..

Nadoknadila je dane za plakanje. Plakala je godinu i nesto, a mozda i duze. Trcala je danima nekuda i kada bi stigla nadomak ulice, cinilo joj se da trci prema njegovoj kuci. Trcala je sve dalje od te kuce. Proklela je musko, proklela mu je i potomke i oca svoga i bracu svoju! Klela je sebe i zaklela se sebi... Nije vjerovala u vremenski vidane rane. Potajno se nadala, zamisljala, mastala da ce doci i stati pred nju, reci joj da je jedina bila i ostala, i da mu se osveti na najgori moguci nacin. Nije docekala..vrijeme joj nije dalo.

Vrijeme joj je dalo drugog covjeka na mjesec dana. Upoznala je njeznost, obzirnost,  ozbiljnost, iskrenost. Mala varka, nije ga mogla ponijeti sa sobom. Njen dzep je imao dovoljno mjesta samo za njega, ali ne i za njegovu zenu, koja je bila sasvim daleko od njih dvoje. Znala je da grijesi, da ce se karma poigrati jednog dana i vratiti joj istom mjerom, ali joj je bilo preko potrebno da nahrani svoju napacenu dusu necim lijepim, da vrati vjeru da postoji tamo neki muskarac koji bi joj pruzio ljubav i njeznost, pa makar bila i lazna. Osjecala se pozeljna, bar tada, bar jednom, bar u tom primorskom gradicu, gdje su oboje dosli da okuse tu izlizanu srecu.

Rane su vidane vremenom kojem ona nije vjerovala. Osveta ne zivi u njenim mislima i celijama. Trazi da joj Gospod podari jos jedan pravi zagrljaj i poljubac, onako, da joj jedna noga poleti u zrak sama od sebe. Trazi da joj Gospod podari isto zauzvrat.

999
<< 08/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


MOJI LINKOVI

LAF IZ ZAGLAVLJA

NAPISANO (ZA KLIKANJE)

ODABI!
Zivot je stari kuckin sin,
stalno se raspravljam sa njim,
zivot je ofucani holivudski film.
Svi smo mi malo dramili, cutali il' galamili,
u tom spektaklu.

Neki su rodjeni za maske,
neki statiraju do daske,
ja sam pozitivno-negativan lik,
i kao svi iz stare skole radim sve
slow motion.

Igram bez dublera, sve sam,
sto nije prakticno to znam
pomalo sniram, po malo briljiram
partner sam raznim licima
zvezdama, naivcima
u tom spektaklu.

Mozda i nisam neki biser
ali sam barem svoj reziser,
sam za sebe smisljam zaplete i kraj
koristeci uglavnom laku tehniku
slow motion.

Zivot je stari kuckin brat,
sve manje sa njim vodim rat,
jer sve mi vise lici na pescani sat.
U svakom zrnu neki dan
u svakom danu neki san
i 'keep on smiling'.

Necu da o tom pisem roman
k'o svaki prosecan grandoman,
bicu srecan ako zavrsim svoj stih.
Jer sati i minuti nisu culi
za slow motion.

Od Mure pa do Morave
neka me svi zaborave
ako uopste ikom ista znacim,
sad samo gruba pameti
stizu mi strasni saveti
al' ja bi da prozivim na svoj nacin.

Odlaze zadnji vozovi biraju ljude lozovi
i sve u svemu nemam lepe reci
al' ja bi bas u ime tog
jos jednu popio
i tesko da ce neko da me spreci.

KADA ZMIRKAM

Crvenih Krvnih Zrnaca
130551

Powered by Blogger.ba